|
|
Koncentracijski logor Kampor
- Rab
Odbor za izgradnju Spomen muzeja - Kampor
|
 |
MJESTO SJEĆANJA - spomen muzej, logora Kampor na Rabu |
| |
Dana 04.10.2008. Udruga antifašističkih boraca i antifašista Grada Raba donijela je odluku o osnivanju Odbora za izgradnju Spomen muzeja logora Kampor na otoku Rabu.
Postavlja se logično pitanje zašto danas, šezdesetak godina kasnije, i čemu to?
O ideji izgradnje spomen muzeja upoznao sam u zadnjih godinu dana u Uredu predsjednika RH osobno predsjednika Stjepana Mesića, u Saboru RH potpredsjednicu Sabora RH Vesnu Pusić, i više važnih predstavnika političkih stranaka u RH s kojima sam bio u kontaktu.
Podrška na tom putu bila je jedinstvena i pozitivna. Zahvaljujući podršci i bivšeg i sadašnjeg predsjednika UABA Rab, Josipa Španjola i prof. Ive Barića, pružena mi je i prilika i dužnost realizacije te časne ideje.
Važno je prvo istaći da Spomen muzej logora Kampor na Rabu ne bi smio prenositi poruku mržnje i netrpeljivosti prema talijanskom narodu, jer zločine ne čine narodi već pojedinici ili grupacije ljudi udružene s tom namjerom u određeni pokret, udrugu ili stranku, u ovom slučaju to je Mussolinijev fašistički pokret. Ne zaboravimo da i mi Hrvati imamo svoju sličnu sramotu i ljagu koju je počinio kvisliški ustaški režim, napr. u Jasenovcu. Danas je općeprihvaćena teza da se ne može govoriti o genocidnim narodima, ali vrlo važno obilježiti adekvatno, iz pijeteta prema žrtvama i vlastitoj povijesti, mjesta sjećanja na nedužno stradale. Zatim treba omogućiti generacijama koja dolaze da se upoznaju s činjenicama iz povjesti svojih sredina jer ti isti ljudi danas i sutra su birači koji će u svojim zemljama izlaziti na birališta i birati svoje predstavnike vlasti. Da se zla iz povijesti ne bi ponovila odgovornost je na svima nama biračima jer mi biramo predstavnike vlasti.
Navesti ću nekoliko činjenica zašto je potreban Spomen muzej logora Kampor na Rabu kao mjesto sjećanja koje će pohoditi mnogi ljudi vezani uz nevine žrtve logora kao i mnogi od 300.000 turista koji u toku jedne kalendarske godine posjete otok Rab:
- Spomen groblje logora, koje se i sada može daleko kvalitetnije održavati, i spomen ploče s natpisima za sada su jedina obilježja tragedije koja se ovdje dogodila. Iz pijeteta prema žrtvama i povijesti vlastitog naroda potrebno je Mjesto sjećanja podići na viši civilizacijski nivo i dostojno ga i obilježiti i održavati.
- Nakon oslobađanja logora 13.09.1943., jedan od pet bataljuna Rapske brigade činili su samo Židovi oslobođeni na Rabu. Iznimno je važna činjenica da je u rujnu 1943. na Rabu, u Rapskoj brigadi, u svjetsku antifašističku koaliciju učlanjen prvi i jedini židovski bataljun u II svj. ratu. Dakle gotovo dvije godine prije završetka rata i oslobađanja nacističkih logora smrti u Europi. Na osnovi ove činjenice Grad Rab bi se trebao putem ministarstva vanjskih poslova RH pobratimiti s nekim gradom prijateljskom nam Izraelu i sklopiti povelju prijateljstva sličnu onoj koju Grad Rab ima s Republikom San Marino (po legendi osnivač San Marina je Sv. Marin porijeklom s otoka Raba). Ta činjenica treba biti obilježena u sklopu Mjesta sjećanja-spomen muzeja i pozivam židovsku zajednicu u RH da se uključi u realizaciju ovog projekta.
- Nakon II svj. rata, nedjela koje je počinio Mussolijev fašistički režim nisu procesuirana kao što je to bio slučaj s nacističkim u Nurnbergu. Ovaj dio povijesti u talijanskim školama se prešućuje a sve češći su javni «ispadi» kojima se omalovažavaju i relativiziraju, pa čak i dovode pod znak pitanja, činjenice fašitičkih zločina u II svj. ratu, a nasuprot tome ističu i veličaju pojedinačne osvete Titovih partizana i fojbe kao etničko čišćenje na istočnoj strani Jadrana. Navest ću samo neke:
- list «The Spectator», 11.09.2003. usputni intervju B.Johnsona i N. Farrella o izjavama tadašnjeg i sadašnjeg premijera Republike Italije, Silvia Berlusconija gdje S.Berlusconi izjavljuje: «Mussolini nije nikada nikoga ubio; Mussolini je slao ljude na ljetovanje u konfinaciju...»
- u antologiji «Notte sull'Europa», priredili F.Entasi i R.Forti a predstavio C.Levi, Aned, Rim 1963, fotografije označene kao «Djeca u Auschwitzu» i «Nakon oslobođenja», snimljene su ustvari, u logoru talijanskih fašista na otoku Rabu, a ne u nacističkom logoru kao što se htjelo podmetnuti. Iz objavljenog istraživanja proizlazi da fotografija «Nakon oslobođenja» ustvari prikazuje Slovenca Janeza Mihelčiča, rođenog 12.07.1885. u mjestu Babinim Policama, koji je umro na Rabu 04.02.1943. prije oslobođenja logora.
- pismo donedavnog predsjednika Republike Italije Cossige napisano 21.12.1990. direktoru lista «l'Unita» koje je i objavljeno u istim novinama 08.01.1991. u kojem se nalazi i dio: «Mi Talijani nismo poznavali grozote koncentracijski logora...»
- 24.11.1999. na javnoj televiziji RAIUNO izvedena je pjesmica «Faccetta nera» (u prijevodu «Crno lišce») koja je bila pjesma-simbol fašističkih kolonijalnih ratova, bez ikakva osvrta na korotu i katastrofu koju je talijanski kolonijalizam nanio tolikim narodima.
- u romanu Franca Veglianija «La frontiera», Sellerio, Palermo 1996., (u prijevodu «Granica») jedan stariji Slaven, upućen u jedan od fašitičkih logora u današnjoj Italiji, izjavljuje iz poštovanja prema «talijanskoj dobroti» kako su «Talijani, u konačnici dobar narod...», a u nagrađivanom Salvatoresovu filmu «Mediteran» ta talijanska dobrota okupacije prenešena je i na filmsko platno
- pedestih godina prošlog stoljeća izdavačka kuća najveće talijanske lijeve stranke, «Editori Riuniti» smatrala je «nezgodnim» objaviti važno svjedočanstvo o vojnim zarobljenicima deportiranim u Njemačku za vrijeme II svj. rata (radi se o djelu Alessandra Natte)
- u cijelom nizu talijanskih naselja nisu uopće obilježena mjesta na kojima su se nalazili fašistički koncentracijski logori tako da se često znalo dogoditi da gradonačelnici i građani na upit posjetitelja nisu znali da se uopće u njihovu mjestu nalazio logor, a kamoli lokaciju tog logora u svom mjestu. Napr. logor Monigo kraj Trevisa, zatim Gonars, Lanciano, Renicci, Ferramonti, otočić Ventotene(Pontijski otoci)...
|
| |
Takav neadekvatan odnos prema prema bliskoj talijanskoj prošlosti jasno je oslikao u svojoj knjizi «I CAMPI DEL DUCE» (u prijevodu «Mussolinijevi logori») poznati talijanski povjesničar Carlo Spartaco Capogreco, citat sa str.22-23: « Prikrivanje istrage o talijanskim ratnim zločincima s jedne strane i prividna čistka osoblja privrženog fašizmu s druge strane pridonijeli su stvaranju nadasve samooslobađajuće i umirujuće kolektivne svijesti o novijoj talijanskoj nacionalnoj povijesti. Talijanski je kolonijalizam bio definiran kao «humaitaran»; antisemitizam proglašen «uvoznim proizvodom», a zločini koje su talijanske trupe počinile u kolonijama i na Balkanu bili su obavijeni velom šutnje. Na taj se način u općem pučkom sjećanju počela formirati sladunjava vizija o ponašanju Talijana u vrijeme mira, a još više u vrijeme rata. Ta ih vizija predstavlja kao «humane i dobrohotne» prema stanovništvu osvojenih zemalja i kao žrtve Mussolinijeve diktature i njegovih ratova. Učvršćivanju takve predodžbe u poslijeratnom je razdoblju pridonio i stav političke ljevice i antifašizma u cjelini, koji su u ime državnih interesa radije isticali partizanske zasluge negoli zločine fašističke Italije. Obrazloženje o «nacionalnoj dobroti» bilo je obilježje hegemonističkog jezika nove rukovodeće klase čiji je cilj bio pomirba svih «dobrih Talijana»(tako se u biti izrazio ministar pravosuđa Palmiro Togliatti, 22.06.1946. pri predstavljanju zakona o amnestiji i pomilovanju). Pribjegavanjem ćudorednosti cijelog naroda htjeli su umanjiti tiranske osobine fašizma, prikazivanog kao «režim bez konsenzusa», «strano tijelo» u povijesti i u talijanskom «nacinalnom biću». Na taj se način mogla izbrisati jednostavna istina da je diktatura, kako je to oštroumno primjeti Carlo Rosselli, bila zapravo odraz poroka, slabosti i bijede cijeloga talijanskog naroda» Završen citat.
- Iz prethodnog poglavlja vidljivo je da određeni manji broj političara svodi fašističku diktaturu gotovo, reklo bi se, na jednu vrstu «turističke djelatnosti». Moj odgovor na takve čudne stavove je jednostavan i vrlo učinkovit. Naime otvaranjem Mjesta sjećanja-Spomen muzeja fašističkog logora Kampor na otoku Rabu u Republici Hrvatskoj dobiti ćemo ne samo vrijedni kulturno-povjesni spomenik nego i vrlo važni dodatni turistički sadržaj za 300.000 (od toga 85% stranih) turista koji godišnje posjete otok Rab. Na taj način će i preko 260.000 stranih turista godišnje s Raba moći ponijeti svoje utiske o onome što su vidjeli i čuli o tom dijelu naše povijesti. Moći će prenijeti u svoje zemlje i na građane svojih zemalja usporedbe činjenica koje će upoznati na Rabu i neodgovorne izjave pojedinih političara. Ovdje će se turističkoj djelatnosti podariti sadržaji i činjenice, prema indirektnoj Berlusconijevoj želji, na otoku Rabu, što će u krajnosti rezultirati povećanjem turističkog zanimanja za otok Rab, ne samo u Sloveniji, i probuditi želju među Židovima da posjete otok Rab koji bi se trebao naći i na kartma turističkih agencija i cruisera iz Izraela.
- Često sam u ovih godinu dana razgovarao s nekim turističkim djelatnicima na otoku Rabu o potrebi oživljavanja ovog Mjesta sjećanja. Često sam dobio odgovor:»Ne, to nije dobro, gosti iz Italije će nas zaobilaziti.» !? Naprotiv uvjeren sam da će se turistička ponuda povećati kao i broj turističkih noćenja a turistička sezona proširiti. Zbog državnih praznika u Sloveniji u tjednu pred 1.majem, blagdana Svetog Marka koji se praznično obilježava u sjevernoj Italiji pred 1.majem i sam 1.maj idealni su za proglašenje međunarodnog tjedna Slovensko-Talijansko-Židovsko-Hrvatskih susreta na otoku Rabu u tjednu koji prethodi 1.maj. Ili, zašto ne bi taj tjedan na Rabu bio tjedan Slovenije. Rabljani imaju potpuno povijesno i etičko pravo na takve susrete!!! Evo zašto: Pri oslobođenju logora u Kamporu na Rabu nije bilo ni osvete, ni egzekucija, ni fojbi. Istog dana pri oslobođenju zatvorenika iz logora netko je donio u logor harmoniku a zatvorenik Ivan Srdoč iz mjesta Srdoči pokraj Rijeka zasvirao je od radosti na harmoniku. Tog dana u logoru u Kamporu pjevale su se slovenske, talijanske, židovske i hrvatske pjesme. Mislim da je ovo bio presedan u povijesti čovječanstva. Tri dana kasnije talijanski vojnici ukrcani su na brodove u rapskoj luci i vratili su se u svoju matičnu zemlju. Od sedamnaest osoba, koje su se prije talijanske okupacije otoka, pri popisu stanovništva, izjašnjavali nacionalno Talijanima nitko nije prisilno ni dobrovoljno napustio otok Rab. Tri su vojne osobe lišene slobode tih dana na otoku. Promptno je formiran narodni sud. Od te tri osobe nad jednom je izvršena smrtna kazna (po narodnosti Slovenac-izdajnik), druga je počinila suicid u zatvoru u Crikvenici kamo je bila odvedena (vojni zapovjednik na otoku Vincenzo Cuiuli) a treća je osoba oslobođena (izvor: «Rapska baština», Adamić, Rijeka, prof. Ivo Barić) .
- Čin otvaranja uređenog Mjesta sjećanja-spomen muzeja logora Kampor na Rabu idealna je prigoda za povijesni susret predsjednika Slovenije, Italije, Izraela i Hrvatske. Taj dio treba prepustiti ministarstvu vanjskih poslova RH.
U Rabu, 19.listopada, 2008., predsjednik odbora za izgradnju Spomen muzeja logora Kampor na Rabu, magistar elektrotehničkih znanosti Josip Andrić
|
| |
|
|
|
Slike |
| |
|
| |
|
| |
|
|
)
)
)
)
)
){kind=link}